náhod

im. m. G náhoda; mn. N náhodi, G náhōdā nađeno dijete, dijete koje su napustili roditelji; sin. nahodče

náhodčād

zb. im. ž. G náhodčādi skup koji čine dva nahoda ili više njih

nàhodče

im. s. G nàhodčeta usp. nahod

nahrániti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàhrānīm, 3. l. mn. nàhrānē, imp. nahráni, aor. nahránih, prid. r. nahránio, prid. t. nàhrānjen dati komu hranu [~ dijete; ~ stoku]

nahrúpiti

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. nàhrūpī, 3. l. mn. nàhrūpē, aor. 3. l. jd. nȁhrūpī, prid. r. nahrúpio 1. krenuti, doći u gomili [~ sa svih strana]; sin. navaliti; vidski parnjak: nahrupljivati 2. pren. naglo kamo ući [~ u sobu]; sin. nagrnuti

nahrupljívati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. nahrùpljujū, 3. l. mn. nahrùpljujē, aor. 3. l. jd. nahrupljíva, imperf. 3. l. jd. nahrùpljīvāše, prid. r. nahrupljívao kretati, dolaziti u gomili [~ sa svih strana]; sin. nagrtati, navaljivati; vidski parnjak: nahrupiti

nàhuškati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàhuškām, 3. l. mn. nàhuškajū, imp. nàhuškāj, aor. nàhuškah, prid. r. nàhuškao, prid. t. nàhuškān nagovoriti koga na pobunu ili sukob

nahváliti (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàhvālīm, 3. l. mn. nàhvālē, imp. nahváli, aor. nahválih, prid. r. nahválio, prid. t. nàhvāljen izreći mnogo pohvala o kome ili čemu [~ učenika roditeljima]

nàhvatati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàhvatām, 3. l. mn. nàhvatajū, imp. nàhvatāj, aor. nàhvatah, prid. r. nàhvatao, prid. t. nàhvatān uhvatiti mnogo hvatajući više puta [~ divljači] • nàhvatati se povr. 1. hvatajući skupiti veliku količinu [~ se zraka] 2. skupiti se u velikoj količini [nahvatala se prašina] 3. zasititi se hvatanja

nàīći

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàīđēm, 3. l. mn. nàīđū, imp. naíđi, aor. naíđoh, prid. r. nàišao 1. nepredviđeno se pojaviti ili približiti [Naišli su prolaznici.] 2. idući slučajno doći do koga ili čega [~ na prijatelje; ~ na gljive]; vidski paranjak: nailaziti

naìgrati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nȁigrām se, 3. l. mn. naìgrajū se, imp. naìgrāj se, aor. naìgrah se, prid. r. naìgrao se mnogo se igrati, zasititi se igre

naìlaziti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. naìlazīm, 3. l. mn. naìlazē, imp. naìlazi, aor. naìlazih, imperf. naìlažāh, prid. r. naìlazio 1. nepredviđeno se pojavljivati ili približavati [Nailaze prolaznici.] 2. idući slučajno dolaziti do koga ili čega [~ na prijatelje; ~ na gljive]; vidski paranjak: naići

naìlažēnje

im. s. G naìlažēnja proces u kojemu tko nailazi ili se na koga ili što nailazi

nȁime

pril. uvodi dodatno objašnjenje, osobito ističe okolnosti, uzrok, posljedice itd. [Mogao si mi reći istinu. Ja bih te, ~, razumio.; Zove te da dođeš. Naime, nedostaješ mu.]

naíva

im. ž. G naívē umj. umjetnost čija je značajka jednostavnost predodžbe [hrvatska ~]

naívac

im. m. G naívca, V nȁīvče; mn. N naívci, G nàīvācā 1. naivna osoba 2. samouki slikar, umjetnik koji pripada naivi, koji djeluje u okvirima naive

nȁīvan

prid. G nȁīvna; odr. nȁīvnī, G nȁīvnōg(a); ž. nȁīvna, s. nȁīvno; komp. naìvnijī 1. koji lako vjeruje drugima, koji u sve lako povjeruje [~ čovjek]; sin. lakovjeran 2. koji odražava jednostavnost u razmišljanju i nedostatak prosudbe [~ odgovor; ~ postupak]

naívčev

prid. G naívčeva; ž. naívčeva, s. naívčevo koji pripada naivcu

nàīvka

im. ž. G nàīvkē, DL nàīvki; mn. N nàīvke, G nàīvkā/nàīvkī 1. naivna žena 2. samouka slikarica, umjetnica koja pripada naivi, koja djeluje u okvirima naive

nȁīvno

pril. komp. naìvnijē tako da odražava čiju naivnost [~ pitati; ~ povjerovati u laž]; sin. lakovjerno

naívnōst

im. ž. G naívnosti, I naívnošću/naívnosti 1. osobina onoga koji lako vjeruje drugima, koji u sve lako povjeruje; sin. lakovjernost 2. svojstvo onoga što odražava jednostavnost u razmišljanju i nedostatak prosudbe

nȁizglēd

pril. na prvi pogled, koliko se može procijeniti površnim uvidom [Naizgled je sve u redu.]; sin. na površini v. pod površina

nȁizmjencē

pril. na smjenu, izmjenjujući se [piti ~]

naizmjèničan

prid. izmjeničan

nájam

im. m. G nájma 1. privremeni fizički posao uz novčanu naknadu [uzeti radnike u ~] 2. uporaba ili privremeno korištenje čega uz novčanu naknadu [dati stan u ~; ugovor o najmu]

nájāmnī

prid. G nájāmnōg(a); ž. nájāmnā, s. nájāmno koji se odnosi na najam [~ radnik]

nájāmnica

im. ž. G nájāmnicē; mn. N nájāmnice, G nájāmnīcā radnica koja privremeno radi koji fizički posao uz novčanu naknadu

nàjāmničin

prid. G nàjāmničina; ž. nàjāmničina, s. nàjāmničino koji pripada najamnici

nájāmnīk

im. m. G nájāmnīka, V nájāmnīče; mn. N nájāmnīci, G nájāmnīkā radnik koji privremeno radi koji fizički posao uz novčanu naknadu

nȁjava

im. ž. G nȁjavē; mn. N nȁjave, G nȁjāvā obavijest o kojemu budućem događaju [~ izleta; ~ početka emisije]

najáviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàjāvīm, 3. l. mn. nàjāvē, imp. najávi, aor. najávih, prid. r. najávio, prid. t. nàjāvljen obavijestiti o kojemu budućem događaju [~ izlet; ~ početak emisije] • najáviti se povr. unaprijed dogovoriti svoj dolazak ili posjet; vidski paranjak: najavljivati

najavljìvāč

im. m. G najavljiváča, V nȁjavljivāču; mn. N najavljiváči, G najavljiváčā osoba koja što najavljuje [televizijski ~; ~ programa]

najavljivàčica

im. ž. G najavljivàčicē; mn. N najavljivàčice, G najavljivàčīcā žena koja što najavljuje, koja čita najave [~ programa; televizijska ~]

najavljivàčičin

prid. G najavljivàčičina; ž. najavljivàčičina, s. najavljivàčičino koji pripada najavljivačici

najavljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. najàvljujēm, 3. l. mn. najàvljujū, imp. najàvljūj, aor. najavljívah, imperf. najàvljīvāh, prid. r. najavljívao, prid. t. najàvljīvān pismeno ili usmeno obavještavati o kojemu budućem događaju [~ izlet; ~ početak emisije] • najavljívati se povr. unaprijed dogovarati svoj dolazak ili posjet; vidski paranjak: najaviti

najedànpūt

pril. v. najednom

najèdnōm

pril. kad se ne očekuje, bez nagovještaja [Najednom se pojavio.]; sin. iznenada, iznenadno, (najedanput), nenadano, neočekivano, odjednom

nàjesti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nàjedēm se, 3. l. mn. nàjedū se, imp. nàjedi se, aor. nàjedoh se, prid. r. nàjeo se 1. pojesti čega u dovoljnoj ili velikoj mjeri [~ mesa] 2. zadovoljiti glad [Najeo sam se.]; sin. zasititi se

nȁjezda

im. ž. G nȁjezdē; mn. N nȁjezde, G nȁjēzdā 1. zauzimanje koje zemlje velikom osvajačkom silom [~ osvajača] 2. pren. nailazak velikoga mnoštva [~ skakavaca; ~ turista]

najéžiti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nàjēžīm se, 3. l. mn. nàjēžē se, imp. najéži se, aor. najéžih se, prid. r. najéžio se 1. biti u stanju u kojemu su dlačice na koži uzdignute od kakva podražaja [~ od hladnoće] 2. pren. postati uzbuđen zbog čega [~ od dobre pjesme]

nàjlōn

im. m. G najlóna smola koja služi za proizvodnju sintetičnih kemijskih vlakana

nàjlōnka

im. ž. G nàjlōnkē, DL nàjlōnki; mn. N nàjlōnke, G nàjlōnkā/nàjlōnkī razg. najlonska čarapa

nàjlōnskī

prid. G nàjlonskōg(a); ž. nàjlōnskā, s. nàjlōnskō koji se odnosi na najlon, koji je od najlona [najlonska vrećica]

najmodávac

im. m. G najmodávca, V nȁjmodāvče; mn. N najmodávci, G najmòdāvācā osoba koja daje što u najam uz plaćanje naknade; ant. najmoprimac

najmodàvāčkī

prid. G najmodàvāčkōg(a); ž. najmodàvāčkā, s. najmodàvāčkō koji se odnosi na najmodavca

najmodávčev

prid. G najmodávčeva; ž. najmodávčeva, s. najmodávčevo koji pripada najmodavcu

najmòdāvka

im. ž. G najmòdāvkē, DL najmòdāvki; mn. N najmòdāvke, G najmòdāvkā/najmòdāvkī žena koja daje što u najam uz plaćanje naknade; ant. najmoprimka

najmoprímac

im. m. G najmoprímca, V nȁjmoprīmče; mn. N najmoprímci, G najmòprīmācā osoba koja prima što u najam i za to plaća naknadu; ant. najmodavac

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga